Vitamin D and thiol-disulfide homeostasis levels in postmenopausal women with overactive bladder syndrome

J Med Biochem. 2020 Jan 10;39(1):1-6. doi: 10.2478/jomb-2019-0003.

Abstract

Background: This study aimed to find a relationship between vitamin D concentration and thiol-disulfide homeostasis in the pathophysiology of overactive bladder (OAB) syndrome in postmenopausal women.

Methods: A total of 76 postmenopausal women, referred for routine controls, were recruited between January and March 2018 to participate in this study. Participants with an overactive bladder questionnaire (OAB-q) score of >11 (n = 34) were included in the OAB syndrome group, while those with a score of <5 (n = 42) were included in the control group. Serum total antioxidant capacity, ischemia-modified albumin, C-reactive protein, 25-hydroxy vitamin D levels, and thiol-disulfide homeostasis were measured.

Results: Patients with OAB syndrome had waist circumferences of 106 ± 11 cm, and their body mass indexes (BMIs) were 30.8 ± 4.8 kg/m2. The control groups' waist circumferences were 102 ± 11 cm and their BMIs were 28.9 ± 4.3 kg/m2 (p = 0.069 and p = 0.098, respectively). The level of vitamin D in the control group was 33.7 (IQR: 30.7) nmol/L and 27.0 (IQR: 27.5) nmol/L (p = 0.081) in the OAB syndrome group.

Conclusions: We were not able to demonstrate with certainty any significant relationships between serum 25-hydroxy vitamin D levels and thiol-disulfide homeostasis parameters and OAB syndrome.

Uvod: Cilj ove studije je bio da se nađe veza između koncentracije vitamina D i tiol-disulfidne homeostaze u patofiziologiji sindroma preaktivne bešike (OAB) kod žena u postmenopauzi.

Metode: Između januara i marta 2018. godine ukupno je odabrano 76 žena u postmenopauzi da bi učestvovale u ovoj studiji, koje su potom upućene na rutinske kontrole. Učesnice studije koje su imale skor od > 11 (n = 34) na upitniku za preaktivnu bešiku su uključene u grupu sa OAB sindromom, dok su one sa skorom od < 5 (n = 42) uključene u kontrolnu grupu. Izmereni su ukupni antioksidativni kapacitet seruma, albumin modifikovan ishemijom, C-reaktivni protein, 25-hidroksi nivoi vitamina D i tiol-disulfidna homeostaza.

Rezultati: Pacijentkinje sa OAB sindromom su imale obim struka od 106 ± 11 cm, a njihovi indeksi telesne mase (BMI) bili su 30,8 ± 4,8 kg/m2. Obim struka kontrolne grupe bio je 102 ± 11 cm, a njihovi BMI bili su 28,9 ± 4,3 kg/m2 (p = 0,069 i p = 0,098, respektivno). Nivo vitamina D u kontrolnoj grupi bio je 33,7 (IQR: 30,7) nmol/L, u grupi sa OAB sindromom 27,0 (IQR: 27,5) nmol/L (p = 0,081).

Zaključak: Nismo bili u mogućnosti da sa sigurnošću dokažemo bilo kakve značajne veze između nivoa 25-hidroksi vitamina D u serumu i parametara tiol-disulfidne homeostaze i OAB sindroma.

Keywords: C-reactive protein; disulfides; overactive; postmenopause; urinary bladder; vitamin D.