A prefix (a category of an affix) added in front of the radix or the base make together one unit, determining the significance or grammatical function of the word. Our intention is to research the verbs with psychiatric or psychological characteristics made with the Croatian prefixes po and pri in the determined linguistic types. One linguistic material (issue) of the speech of the eastern part of the Croatian Ravni Kotari region (one of the types of the Croatian štokavska ikavica dialect), which had before been collected by brothers Alojz and Eduard Pavlović, was used for this research. The first verbs with the Croatian prefixes po and pri with psychiatric or psychological characteristics were separated and after that sorted in the determined groups. The results were shown in one table and one schedule, and were analysed using the descriptive method. The 107 verbs were recorded (50 with the Croatian prefix po and 57 with the Croatian prefix pri), which indicates a similar representation of the verbs of the state and the verbs of movement. At the end, we will discuss whether principles of thecognitive linguistic science should be more used in psychiatric or psychological researches, especially in the time while our standard language has been in the certain process of devastation, and our dialects or our regional and local speeches have been disappearing.
Prefiks (predmetak) je afiks koji se dodaje sprijeda korijenu ili osnovi i stapa se s njima u jedinstvenu cjelinu suodređujući značenje ili određujući gramatičku funkciju riječi. Gledalo se istražiti čestoću glagola sa psihijatrijsko-psihološkim obilježjima, izvedenih prefiksima po i pri u određenome jezičnom tipu. Koristio se jezični materijal govora istočnoga dijela Ravnih kotara (jezični tip unutar hrvatske štokavske ikavice) koji su prikupili braća Alojz i Eduard Pavlović. Izdvojeni su glagoli s prefiksima po i pri psihijatrijsko-psihološih obilježja te razvrstani u zasebne grupe; nalazi su predočeni tabelarno i analizirani deskriptivnom metodom. Evidentirano je 107 predmetnih glagola (50 s prefiksom po i 57 s pefiksom pri), što bi upućivalo na gotovo podjednaku zastupljenost glagola stanja i glagola kretanja. Raspraviti je nije li se nešto više i u psihijatrijsko-psihologijskim istraživanjima koristiti zasadama kognitivne lingvistike, poglavito u vremenu kada nam se uvelike devastira postojeći jezični standard, a dijalektalni izričaji, zavičajni i mjesni govori skoro pa iščezavaju.