MR-proADM and MR-proANP levels in patients with acute pulmonary embolism

J Med Biochem. 2020 Sep 2;39(3):328-335. doi: 10.2478/jomb-2019-0049.

Abstract

Background: The aim of this study was to determine levels of Mid-regional Pro-adrenomedullin (MR-proADM) and Mid-regional Pro-atrial Natriuretic Peptide (MR-proANP) in patients with acute pulmonary embolism (PE), the relationship between these parameters and the risk classification in addition to determining the relationship between 1and 3month mortality.

Methods: 82 PE patients and 50 healthy control subjects were included in the study. Blood samples for Mr-proANP and Mr-proADM were obtained from the subjects prior to the treatment. Risk stratification was determined according to sPESI (Simplified Pulmonary Embolism Severity Index). Following these initial measurements, cases with PE were assessed in terms of all causative and PE related mortalities.

Results: The mean serum Mr-proANP and Mr-proADM levels in acute PE patients were found to be statistically higher compared to the control group (p < 0.001, p < 0.01; respectively) and statistically significantly higher in high-risk patients than low-risk patients (p < 0.01, p < 0.05; respectively). No statistical difference was determined in high-risk patients in case of sPESI compared to low-risk patients while hospital mortality rates were higher. It was determined that the hospital mortality rate in cases with Mr-proANP ≥ 123.30 pmol/L and the total 3-month mortality rate in cases with Mr-proADM ≥ 152.2 pg/mL showed a statistically significant increase.

Conclusions: This study showed that Mr-proANP and MRproADM may be an important biochemical marker for determining high-risk cases and predicting the mortality in PE patients and we believe that these results should be supported by further and extensive studies.

Uvod: Cilj ove studije bio je da utvrdi nivo midregionalnog proadrenomedulina (MR-proADM) i midregionalnog proatrijalnog natriuretskog peptida (MR-proANP) kod pacijenata sa akutnom plućnom embolijom (PE), odnos između ovih parametara i klasifikaciju rizika uz utvrđivanje odnosa smrtnosti od 1 do 3 meseca.

Metode: U ispitivanje su uključena 82 pacijenta sa PE i 50 zdravih ispitanika. Uzorci krvi za Mr-proANP i Mr-proADM su uzeti od subjekata pre tretmana. Stratifikacija rizika određena je prema sPESI (pojednostavljeni indeks ozbiljnosti plućne embolije). Nakon ovih početnih merenja, slučajevi sa PE su ocenjivani u smislu svih uzroka i smrtnosti povezanih sa PE.

Rezultati: Otkriveno je da su prosečni nivo Mr-proANP u serumu kod pacijenata sa akutnom PE statistički viši u poređenju sa kontrolnom grupom (p < 0,001, p < 0,01; respektivno) i statistički značajno veći kod visoko rizičnih pacijenata u poređenju sa pacijentima niskog rizika (p < 0,01, p < 0,05; respektivno). Nije utvrđena statistička razlika kod visoko rizičnih pacijenata u slučaju sPESI u poređenju sa pacijentima niskog rizika, dok je stopa bolničke smrtnosti bila veća. Utvrđeno je da stopa smrtnosti u bolnici u slučajevima sa Mr-proANP ≥ 123,30 pmol/L i ukupna tromesečna stopa smrtnosti u slučajevima sa Mr-proADM ≥ 152,2 pg/mL pokazuje statistički značajno povećanje.

Zaključak: Ova studija je pokazala da Mr-proANP i MRproADM mogu biti važan biohemijski pokazatelj za određivanje slučajeva visokog rizika i predviđanja smrtnosti kod pacijenata sa PE i verujemo da bi ovi rezultati trebali biti podržani daljim i opsežnim studijama.

Keywords: MRproANP; Mr-proADM; mortality; pulmonary embolism.